Prilozi na društvenim mrežama veoma često postaju predmet podsmeha, sadržaj postupka citatnosti u govoru, povod za dobru šalu u krugu prijatelja. Međutim, široj javnosti koja konzumira takvu vrstu zabave gotovo po pravilu nedostaje kritičko mišljenje koje bi pokrenulo analitičko sagledavanje fenomena koji mogu za kratko vreme dostići široku popularnost i uviđanje njihove ozbiljnosti. Iz tih... Continue Reading →
Eseji, kritike i prikazi
Nasmejano lice smrti (Milan Belegišanin, „Svetonikoljska noć. Ponoćnica o pet lepih umiranja”, 2009)
Od samog početka sveta smrt je pratila čoveka kao nešto najizvesnije što je moglo da mu se dogodi. Zbog svoje prirode i ograničenosti moći saznanja, oko teme smrti ispredale su se mnoge filozofije, priče, umetnička dela i time se potajno nadalo da će u samom mišljenju o smrti sinuti iskra spoznaje koja će omogućiti odgonetanje... Continue Reading →
Reči od kamena snažnije (Danilo Jokanović, “Slova naših imena”, 2014)
Da bi nešto bilo prizvano u postojanje, ono mora biti imenovano. Upotrebiti moć jezika i odabrati prave reči da bi se dospelo do iskaza koji će u sebi sadržati ono što može da traje, nasuprot težnji vremena da se ni na čemu ne zadržava previše, težak je i neizvestan put pesnika, pun opasnosti i gladan... Continue Reading →
Anđeoska proza Milana Belegišanina ( LINA ŠAŠ, 2010)
Fetišiziran karakter robe inficirao je sve aspekte života društva, koji se najčešće svodi na potragu za brzom zabavom i nastojanjem da se ona produži u beskonačno. Ljudi se međusobno prepoznaju po markiranoj odeći ili vlasništvu onoga što im donosi velike prihode i čini ih neanonimnim. Pažnju društva iscrpljuju medijski narativi koji imaju dvojaki efekat: ili... Continue Reading →